Što su zaštitni čimbenici i zašto nas baština štiti

Kad govorimo o ovisnostima, obično mislimo na rizike: dostupnost alkohola, pritisak društva, kladionice na svakom uglu. Ali jednako važno pitanje je – što štiti? Zašto neki mladi, iako okruženi istim rizicima, ne posegnu za porocima?

Rizični i zaštitni čimbenici

Stručnjaci za prevenciju razlikuju dvije skupine okolnosti. Rizični čimbenici povećavaju vjerojatnost problema: dosada i nedostatak sadržaja, osjećaj usamljenosti, sukobi u obitelji, slab uspjeh u školi, lako dostupan alkohol, prijatelji koji piju ili se klade.

Zaštitni čimbenici smanjuju tu vjerojatnost, čak i kada su rizici prisutni:

• topla i podržavajuća obitelj te jasna pravila kod kuće,
• povezanost sa školom i odraslima od povjerenja,
• pripadnost zajednici i grupi s pozitivnim vrijednostima,
• smislene organizirane slobodne aktivnosti – sport, glazba, umjetnost, volontiranje,
• životne vještine: donošenje odluka, nošenje sa stresom, odupiranje pritisku,
• pozitivan identitet i osjećaj da imaš budućnost.

Gdje tu ulazi baština?

Kulturna baština nije nostalgija – ona je okvir u kojem mladi mogu razviti gotovo sve zaštitne čimbenike odjednom. U kulturno-umjetničkom društvu, zboru ili radionici starog zanata mladi:

• pripadaju grupi s jasnim ciljem – nastup, smotra, putovanje,
• povezuju se sa starijima koji im prenose znanje i iskustvo,
• grade identitet – znaju odakle dolaze i na što mogu biti ponosni,
• uče disciplinu i strpljenje – korak po korak, proba po probu,
• dobivaju priznanje – pljesak publike vrijedi više od „lajka“.

Primjer koji je obišao svijet

Island je krajem 1990-ih imao jednu od najviših stopa opijanja mladih u Europi. Umjesto kampanja zastrašivanja, država, škole, roditelji i lokalne zajednice uložili su u organizirane slobodne aktivnosti i više zajedničkog vremena obitelji. U dva desetljeća udio mladih koji su se opili u posljednjih mjesec dana pao je s više od 40 % na oko 5 %. Pouka je jednostavna: mladima ne treba samo „ne“, treba im nešto za što će reći „da“.