Trebižat, rijeko ponornice,
Ideš, nestaneš, pa se vratiš,
Kroz krš i draču, tiha, žedna,
al’ Kravicom se slapom zlatiš.
Od Ljubuškog do Čapljine tečeš,
zelena, hladna, hercegovačka,
svakog putnika žednog napojiš –
ljepoto naša, neponovljiva.
— Jasna, Lisice
I tvoj kraj ima priču. Pošalji svoju pjesmu →